Stimulacija studentskih frustracija
Prošle su dve godine od studentskog protesta iz 2006/07 godine. Većina studenata tada nije dovoljno ozbiljno shvatila pretnju koja je doošla u obliku „bolonjske“ reforme. Do sada su se i studenti i profesori nebrojano puta opekli na žaoku ovog procesa. Međutim, čini se da će većina studentske populacije uskoro završiti sa opekotinama prvog stepena jer nam se spremaju nove izmene zakona o visokom školstvu.
RANGIRANJE
Mere pri kojima se čvrsto stoji, a koje bi trebalo da postanu odrednice zakona o visokom obrazovanju, predviđaju sprovođenje sistema rangiranja svih studenata. Broj studenata koji bi studirali na teretu budžeta u buduće bi se određivao na osnovu ostvarenog proseka ocena.
Unapred utvrđena kvota za budžetske studente biće potom popunjena onima koji se nalaze na vrhu liste, nezavisno od toga u kom su statusu slušali prethodnu godinu (kao budžetski ili kao samofinansirajući studenti) i da li su očistili godinu (osvojili 60 bodova) ili samo ispunili minimum za upis sledeće godine.
Takođe, postoje i ozbiljni planovi da se broj budžetskih studenata smanji. Ako se pitaš zašto, postoje milioni razloga (čitaj evra) za to...
Država studentima duguje 188 miliona dinara
Prema poslednjim informacijama koje su se pojavile u medijima, iako je Vlada Srbije u novembru garantovala da će fakultetima uplatiti novac za školarine studenata koji su ostvarili 42 i više bodova, taj novac još nije stigao na račune fakulteta. U Ministarstvu prosvete tvrde da je nalog za to navodno poslat Upravi za trezor Ministarstva finansija, dok u Trezoru prosto odgovaraju da oni „ne daju informacije o tome”. Osim što duguje, država i preti da će fakulteti na ubuduće plaćati i harač za budžet u iznosu od 40% sopstvenih primanja.
Ako se pitaš kako će je to moguće izvesti, jasno je da će školarine, ostale takse i prijave ispita biti sve skuplje. Tako je već godinama najlakše zakrpiti rupe nastale usled potpunog zapostavljanja obrazovanja.
U situaciji globalne ekonomske krize, koju već osećamo na sopstvenoj koži, ovaj problem postaje još veći i zamršeniji. Čiji će roditelji ostati bez posla, čije će plate pojesti inflacija, kome će od nas biti uskraćeno školovanje jer će biti potreban još jedan par ruku da se porodica prehrani?
Neke naše koleginice i kolege će zasigurno zbog ovih i njima sličnih razloga morati da prekinu školovanje ukoliko ovakve izmene zakona stupe na snagu.
To što neko pokušava da ode još jedan korak dalje i dodatno zaoštri poigravanje sa našim obrazovanjem na tržištu, tiho i iza naših leđa, ne znači da ćemo dopustiti da nas u toj partiji matiraju. Potrebno je da se ujedinimo u svim vidovima pritisaka na uprave fakulteta, Beogradskog Univerziteta i vlasti, koji sa svih strana podrivaju našu budućnost.
Studentkinje i studenti Arhitektonskog fakulteta već tri godine, protestima i blokadama fakulteta, odgovaraju na pokušaje uvođenja sličnih mera. Sada je došao trenitak da se ponovo obračunaju sa još jednim takvim činom svoje fakultetske uprave.
„Bolonjska“ reforma je na vrata Arhitektonskog fakulteta ušla par godina pre nego na ostale fakultete Beogradskog Univerziteta. Na ovom fakultetu je određen program studija po principu 3+2, pri čemu poslednje dve godine predstavljaju master studije. Međutim, prve tri godine studiranja ovim programom ne obezbeđuju čak ni „bečler“ diplomu, već je za izlazak na tržište rada s diplomom arhitekte neophodan master.
Generacija 2006/07 Arhitektonskog fakulteta, koja trenutno pohađa treću godinu, nedavno je obaveštena od strane uprave fakulteta da će samo 160 studenata, od njih 300, ove godine moći da upiše master studije. Pošto je prolaznost na ovom fakultetu 100%, tek nešto manje od polovine studenata moraće da pričeka neku narednu godinu kada će se ponovo „rangirati“ sa studentima iz generacija koje dolaze posle njih.
Naravno, ne zna se ni par „sitnica“ poput toga koji će broj mastera finansirati država, niti koliko će samofinansirajuće master studije koštati. Niko od njih u ovoj situaciji ne zna kada će moći da nastave svoje školovanje.
Početkom aprila, ovi studenti su blokirali Bulevar kralja Aleksandra u znak protesta, a od narednih pregovora sa upravom fakulteta i ministarstva zavisiće njihovo dalje delovanje.
Međutim, ovo ne sme da ostane borbeno polje pojedinačnih fakulteta, posebno zbog toga što nas veoma izvesno čeka slična sudbina.
Većina nas ne zna kako će izgledati scenario našeg studiranja koji nam nameću odozgo, kao da fakulteti ne postoje radi kvalitetne edukacije, već da bi izvesne „fotelje“ dobijale plate. Ako budemo studirali ušuškani u veru u nečiju „dobornamernost“ i „stručnost“ ostaćemo samo poslušne marionete.
Za kraj želim samo dodati da nam neki od „dobronamernih“ profesora poručuju da će ove mere „stimulisati dobre studente“. Nezavisno od toga da li sebe smatrate dobrim, solidnim ili lošim studentom/studentkinjom (ako je moguće za to smisliti univerzalan instrument merenja) razmislite da li vas pomisao na ovu ideju „stimuliše“ i kako.
Uvođenjem rangiranja prestaćemo da budemo kolege. Neće više biti potrebno ni da se formalno oslovljavamo kao kolege i koleginice – naš jedini zadatak biće pobeda u takmičenju za osvajanje budžetskog mesta, dok će se kvota smanjivati iz godine u godinu. Kako se uže odmotava, ne bi bilo čudno da taj povlašćeni status uskoro iščezne.
Do konačnog usvajanja, ove izmene moraju da prihvate i Senat Univerziteta, KONUS, Vlada Srbije i Skupština. Sada je vreme da se ujedinimo i izborimo šansu za jednako pravo na obrazovanje za sve!
Marija Federici
SZS na FB
Komentari